Što vam prvo prođe mislima kad pročitate ovaj naslov?
Neki herojski čin glavne junakinje koja svojim odvažnim i nesebičnim postupkom spašava pola grada od prijeteće katastrofe, zar ne?
Često je odgovor upravo takav. Hrabrost povezujemo s nekim posebnim ljudima koji imaju nešto što mi nemamo – i to nas dovodi do zaključka da hrabrost nije za nas. A kad tako odlučimo, naš životni scenarij postaje upravo takav – život u kojem hrabrost ostaje samo pojam.
Možemo se diviti tim ljudima, istovremeno osjećajući tugu, potištenost, pa možda i nemoć – zašto oni mogu, a mi ne možemo?
Divljenje podrazumijeva jedinstvenost. Divimo se onima koji su se usudili postati i ostati svoji, dok poštujemo svakog pojedinca, bez obzira na to koliko im uspjeha ili hrabrosti pripisujemo.
A što je s hrabrošću?
Što su ti ljudi činili ili čine drugačije? Što je to što nas sve zapravo sprečava da budemo hrabri i da krenemo prema svom istinskom potencijalu?
1. Imaju povjerenje u sebe i život
Povjerenje u sebe ne znači da činimo nešto jer smo to već radili stotinu puta. Naprotiv, to znači obratiti se onim nesigurnim dijelovima sebe i odlučiti ih pozvati i probuditi.
Kad imamo povjerenje u sebe i život, to postaje snažan temelj samopouzdanja koji se gradi kroz svakodnevne odluke.
2. Slušaju sebe
Vjeruju svojoj intuiciji. Sposobnost slušanja sebe jednostavna je, ali i složena – jer podrazumijeva sposobnost zadržavanja prisebnosti u trenucima stresa ili kada je pritisak veliki.
Kada naučimo slušati sebe, prestajemo se voditi tuđim mišljenjima i standardima te odlučujemo osloniti se na vlastite unutarnje smjernice.
3. Odlučuju samostalno
Kada predugo okolišamo i osjećamo nesigurnost, možemo se izvući na nedostatak podataka, znanja ili argumenata, no zapravo nam nedostaje samo samopouzdanja.
Svaka odluka, bila ona dobra ili loša, pruža priliku za rast. Svjesno preuzimanje odgovornosti za vlastite odluke osnažuje nas za buduće izazove.
4. Vlastiti rad pruža im radost
Samopouzdanje se ne može tek dobiti, ono se gradi kroz djelovanje.
Aristotel je rekao: “Čovjek nije najinteligentnije biće zato što ima ruke, nego zato što je najinteligentniji među bićima koja imaju ruke.”
Kada radimo vlastitim rukama, svojim umom i srcem, vraćamo vjeru u sebe. Aktivnosti koje nas ispunjavaju, poput slikanja,vrtlarenja ili pisanja, mogu otključati radost i osnažiti nas.
5. Postavljaju ciljeve i ustraju u njihovu ostvarivanju
Lacan je rekao: “Jedino zbog čega nas se može okriviti jest da smo odustali od svojih želja.”
Ponekad depresija i apatija nastaju zbog osjećaja da ne možemo ostvariti vlastite želje. No, vaša će vas želja potaknuti da izađete iz svoje zone komfora, istražite svoje unutarnje resurse i nastavite ustrajati. Taj put izgradit će vaše samopouzdanje.
6. Uče iz svojih pogrešaka
Strah od pogrešaka može nas paralizirati, no za hrabre je to samo prilika za učenje. Pogreške nisu kraj svijeta, one su šansa za rast i bolje razumijevanje sebe i svojih odluka.
Kada prihvatimo pogreške kao prirodni dio života, oslobađamo se straha i poduzimamo akciju.
7. Vjeruju u svoju unutarnju snagu
Za hrabre, unutarnja snaga nije nešto što se samo pojavljuje, ona se izgrađuje kroz svaku borbu i svaki korak prema naprijed. Kroz suočavanje s izazovima i neizvjesnostima, oni rastu u vjeri da mogu prevladati bilo što.
Oni vjeruju da će snaga doći kada je zatrebaju – bez obzira na to koliko su izazovi veliki.
“Imati hrabrosti znači vjerovati da ćemo u novim situacijama pronaći odvažnost da se suočimo s neizvjesnošću umjesto da bježimo od nje – u sumnji i unatoč njoj pronaći snagu za napredovanje.”
– Charles Pepin
Zaključak:
Ponekad hrabrost nije velika drama, nego jednostavno unutarnja odluka da vjerujemo u sebe, da ne odustajemo i da ne bježimo od svojih vlastitih izazova. Svaki korak prema hrabrosti znači napredak prema životu koji oblikujemo vlastitim rukama, umom i srcem.
Koji je vaš sljedeći korak na putu hrabrosti?
