Koliko ste puta same sebi obećale da ćete se pokrenuti? Da ćete nakon ovog godišnjeg, ovog projekta, ovog razdoblja napokon krenuti raditi ono što osjećate da trebate? Koliko ste puta rekle “još samo da prođe ovo pa ću”, a to pa ću nikako da dođe?
Na površini izgleda da sve držite pod kontrolom. Obitelj funkcionira, posao ide, obaveze se odrađuju. A iznutra tišina. Ili nemir koji ne znate imenovati. Osjećaj da niste povezane sa sobom, kao da negdje postojite u paralelnom životu koji čeka da ga napokon živite. A stvarnost je postala preživljavanje, ne življenje.
Mnogo toga vas je oblikovalo da budete odgovorne, požrtvovne i uvijek tu za druge. Naučile ste staviti potrebe drugih ispred vlastitih. I možda ste bile toliko puta razočarane, povrijeđene, neshvaćene, da ste negdje putem zaboravile što vi zapravo želite. Ali osjećaj da to nije to, da tako ne želite nastaviti, ne prestaje.
Preuzeti odgovornost za svoj život ne znači okriviti sebe. Ne znači nositi još više na svojim leđima. Upravo suprotno. To je trenutak kada odlučujete prestati čekati da netko drugi promijeni okolnosti, odnose, poslove ili raspoloženja. To je odluka da prestanete stajati po strani svog života i počnete ga stvarati iznutra prema van.
Odgovornost je sloboda. Jer kad odlučite da vaša unutarnja istina vrijedi, da su vaše potrebe važne i da vas život zove prema nečemu većem, tada se otvara prostor za promjenu. Ne savršenu, ne brzu, ne uvijek laganu, ali vašu. Autentičnu. Pravu.
Ne trebate imati sve odgovore da biste krenule. Dovoljno je osjetiti da više ne želite nastaviti kao dosad. Taj osjećaj je dovoljan znak da nešto u vama želi drugačije. I kad jednom odlučite krenuti prema sebi, vrata se počinju otvarati.
Ako vas je ovaj tekst dotaknuo i osjećate da je vrijeme za promjenu, voljela bih čuti vašu priču. Javite mi se putem web forme, možda je baš ovo početak nečeg novog.
